Priče iz života
«123»
Sve što sam ikada želela je moj dom, moja sloboda

Sve što sam ikada želela je moj dom, moja sloboda

8. april 2014, Beograd

Za razliku od većine dece njenog uzrasta u Beogradu, Milica ide u školu koja je tri kilometra od njenog sadašnjeg doma. Ponekad redovni minibus ne doÄ‘e po nju i onda pešači do najbližeg javnog autobuskog stajališta, udaljenog jedan kilometar. Milica živi u mobilnom naselju u Resniku, sa bratom, dvema sestrama i roditeljima.

„Ne mogu da dočekam da se preselimo u naš novi stan. Život mog brata i mojih sestara će se dramatično promeniti. Oni neće morati da nose teške Ä‘ačke torbe kad idu uzbrdo.

Hoću da živim kao normalan čovek

Hoću da živim kao normalan čovek

31. decembar 2013, Beograd

Zora Milošević živi već dve godine sa svojim sinom, snajom i unukama u naselju Makiš. U malom prostoru su dva kreveta, stočić, stari televizor, šporet i sto. Skromna imovina je uredno složena. Sve blista i miriše. «Evo baš sam prala zidove kontejnera – znaš kako se uhvate tačkice od kuvanja. Ja svaki dan kuvam, moja deca to vole. Držim i prozor otvoren često - neću da mi se ovde 'umiriše'. Juče sam pravila kupus, danas sam obećala da ću da im pečem pile. Vidiš tamo ispod stola sam stavila i dva bureta kupusa».

© Sagradimo dom zajedno, 2014. Sva prava zadržana.