Za razliku od većine dece njenog uzrasta u Beogradu, Milica ide u školu koja je tri kilometra od njenog sadašnjeg doma. Ponekad redovni minibus ne doÄ‘e po nju i onda pešaÄi do najbližeg javnog autobuskog stajališta, udaljenog jedan kilometar. Milica živi u mobilnom naselju u Resniku, sa bratom, dvema sestrama i roditeljima.
„Ne mogu da doÄekam da se preselimo u naš novi stan. Život mog brata i mojih sestara će se dramatiÄno promeniti. Oni neće morati da nose teške Ä‘aÄke torbe kad idu uzbrdo.
Zora Milošević živi već dve godine sa svojim sinom, snajom i unukama u naselju Makiš. U malom prostoru su dva kreveta, stoÄić, stari televizor, šporet i sto. Skromna imovina je uredno složena. Sve blista i miriše. «Evo baš sam prala zidove kontejnera – znaš kako se uhvate taÄkice od kuvanja. Ja svaki dan kuvam, moja deca to vole. Držim i prozor otvoren Äesto - neću da mi se ovde 'umiriše'. JuÄe sam pravila kupus, danas sam obećala da ću da im peÄem pile. Vidiš tamo ispod stola sam stavila i dva bureta kupusa».