„Znaš kako je bilo!? Loše, bolje, sada je najbolje. Ja idem sve na bolje, a bolje od ovoga mi ne treba. Samo treba održavati, jer ipak je ovo veliki plac, ima deset ari“, uz osmeh govori Kurteši ErÄ‘an, jedan od korisnika projekta „Sagradimo dom zajedno“. Kada je došao sa Kosova, ErÄ‘an je želeo jedno. Da ima svoj dom. Kao interno raseljeno lice, životni put ga je iz Roma mahale u Kosovskoj Mitrovici doveo u Beograd. Najpre, u nehigijensko naselje Belvil, a potom i u novoformirano naselje Makiš 2.
Neat i Danijela su skoro završili ugradnju graÄ‘evinskog materijala u svoju kuću u SurÄinu. Oni su jedna od jedanaest porodica koje dobijaju podršku Evropske unije, putem projekta „Sagradimo dom zajedno“ da rekonstruiše sopstvenu imovinu, a ukupno 170 porodica koje su prethodno živele u nehigijenskim naseljima treba da dobije trajno stambeno rešenje.
Desanka Kazić nas je doÄekala nasmejana na kapiji dvorišta svog novog doma. „Hajde, hajde, dobro došle, evo stavljam kafu... sedite tu ispod vinove loze“, pokazuje na uredan trem ispred kuće. „Jutros sam bila poranila na pijacu, znam da dolazite, pa da nabavim pre vrućine“.
U svojoj 24. godini, Emran Emini je jedini hranilac svoje ÄetvoroÄlane porodice. PoÄeo je da radi kada je imao samo 13 godina, na gradilištima kao „fizikalac“ i kao ÄistaÄ u nekoliko beogradskih javnih komunalnih preduzeća. Kaže da ne može da završi osnovnu školu zato što mora da radi. Uprkos svom teškom životu, Emran je razdragan, veseo i pun optimizma.