Nisam se nadala dečijoj sobi, sada mi deca spavaju u krevetima
1/1

Nisam se nadala dečijoj sobi, sada mi deca spavaju u krevetima

12. novembar 2015, Beograd

„Kad sam se uselila u stan, nisam mogla da verujem. Posle toliko godina života u lošim uslovima u baraci i u kontejneru, sve ovo mi deluje kao san. Nisam se nadala dečijoj sobi, to mi je bilo iznenaÄ‘enje. Ovo sam čekala, da mi deca spavaju u krevetima“, priča Lidija kroz osmeh.

Porodica Lidije Krasnić (26) i Bekima Jašarovskog (29) se 25. septembra 2015. uselila u jedan od socijalnih stanova u Jabučkom Ritu koji su izgraÄ‘eni u okviru projekta „Sagradimo dom zajedno“. Ovaj projekat finansira Evropska unija (EU) sa 3.6 miliona evra, a sprovodi Kancelarija Ujedinjenih nacija za projektne usluge (UNOPS) u partnerstvu sa Gradom Beogradom.

Do 2010.godine, Lidija i Bekim su živeli u neuslovnim barakama u VojvoÄ‘anskoj ulici, u beogradskom naselju „Bežanija“. Nakon rušenja baraka porodica se preselila u novoformirano naselje Makiš 1. Kako Lidija kaže, život u Makišu 1 nije bio nimalo lak, usled nedostatka prostora i loših higijenskih uslova.

„Koliko god da se trudiš”, objašnjava Lidija, „nema higijene u kontejneru. Tu smo živeli, kuvali, spavali na sunÄ‘erima na podu, nije bilo dovoljno prostora za sve. Deca su mala i zato sam stalno brinula da se ne razbole ili povrede. Sada nam se promenio način zivota. Sve je drugačije, lepo, čisto. Jako sam zadovoljna, stalno i svima to govorim“ nastavlja razdragano svoju priču Lidija. „Volela bih da namestim stan, da bude fenomenalan, obavezno da imam ruže, velike saksije, veliko cveće, crno-belu sobu sa čupavim tepihom, to mi je uvek bila želja. Sada, u svom stanu, suprug i ja sve možemo da sredimo“, objašnjava uzbuÄ‘eno Lidija. 

Lidija i Bekim, sa svoje troje dece, sinovima Đemaljem (9) i Gazmenom (3) i ćerkom Kevser (1), žive od socijalne pomoći i prihoda koje Bekim zaradi skupljajući sekundarne sirovine koje preprodaje na pijaci. „Zbog posla je Bekim svaki dan van kuće, zato ni sada nije tu“, objašnjava Lidija, „ali, nije mu teško, jer zna da to radi da bi deca živela bolje“.

„Naš najstariji sin, Đemalj, je učenik četvrtog razreda obližnje osnovne škole u Jabučkom Ritu“, nastavlja ponosno svoju priču Lidija. “ Veoma je zadovoljan, jer ima mnogo drugova i drugarica. Nama je posebno drago što ima dobrog učitelja koji ga motiviše da uči“. 

I Lidija ima planove za budućnost. Sada, kada ima uslove da ostvari svoje snove, volela bi da najpre završi onovnu školu i zaposli se kada deca malo porastu.

Lidiji i Bekimu prija mir i tišina u novom domu, a najsrećniji su što će im deca odrastati u ovakvom okruženju.

Text Print
© Sagradimo dom zajedno, 2014. Sva prava zadržana.